Ljetne vrućine najlakše je preživjeti uz more, jezero ili neku tekućicu. Ovoga puta predlažemo Vam da se osvježite u Kupi. Naša sugestija je da krenete iz Velike Gorice preko Donje Lomnice i Lukavca do Dubranca. U Dubrancu možete stati i pogledati Crkvu Majke Božje Snježne sagrađenu 1650. Godine. U kapeli je bio mali zrtvenik sa slikama Majke Bozje, a na njemu i pozlacen drveni kip Blazene Djevice Marije s djetetom Isusom u narucju. Postrance su se nalazila jos dva zrtvenika Navjestenja Marijina i sv. Barbare, Imala je i dva zvonika, nad svetistem i nad predvorjem. Toj su kapeli poslije prizidani novi djelovi, najprije sakristija, a 1709. i pola lađe. Godine 1714, podignuti su zidovi i novi krov, i te godine kapela Majke Bozje Snjezne vec se spominje kao zupna crkva. Godne 1726. je dogradnja crkve napokon dovrsena. U njoj su novi zrtvenici, a kip je Majke Bozje obucen u svilu i raskosno uresen vrpcama i gajtanima.

Nastavite vožnju do Lukinić Brda pa opet zastanite da pogledate Kapelu Sv. Ivana Krstitelja. Na mjestu ove današnje kapele, a prema natpisu na zvonu (1662.), bila je još oko 1660. godine sagrađena prva, drvena kapela. Bila je dobro zatvorena i natkrivena. Zahvaljujući raznoraznim popravcima krova, temelja ili zidova uspjela se održati sve do 1867. godine, kada je srušena. Na njenom je mjestu sagrađena nova, zidana kapela, koja je zbog korištenja vrlo slabih materijala pri gradnji morala biti srušena već nakon nekoliko godina. Tada je na njenom mjestu, na zidanim temeljima, podignuta današnja kapela. Podigla ju je tesarska družba Marka i Jure Jankovića iz Čičke Poljane. Kapela je dužine 13, a širine 7 metara. Glavni oltar djelo je domaćeg majstora Pospišila iz Buševca.

Vozeći se glavnom cestom dolazite do Lijevih Štefanki gdje vas čeka Kapela Sv. Jurja. Gledamo li konstruktivno, prema građi i obliku, kapela sv. Jurja u Lijevim Štefankima predstavlja najizvorniji primjer tlocrtno razvijene kapele 17. stoljeća. Kapela je izgrađena 1677. godine, na mjestu ranije kapele, a na današnje je mjesto preseljena i ponovo podignuta poslije 1704. godine. Oblik koji ima, kapela je dobila od ruke domaćeg majstora tesara koji je veze koje učvršćuju planjke međusobno tesao jednako grubo kao i stijene (zidove).

Daljnjom vožnjom prema pokupskom nailazite na Kapelicu Sv. Petra i Pavla u Cerju Pokupskom. Kapelica sv. Petra i Pavla najsličnija je kapeli u Lukinić Brdu, iako je znatno manja. Podigli su je, 1932. godine, majstori tesari Orečići iz Lijevih Štefanaka. Trijem kapele počiva na četiri stupa i ukrašen je istim motivima na proboj kakve je moguće naći na drvenim kućama u Pokupskom. Na zabatnoj gredi kapele u Cerju Pokupskom velikim je slovima urezan natpis: "OVA KAPELICA PODIGNUTA JE U ČAST SV. PETRA I PAVLA GOD. 1932.", a iznad toga, uz ukrase i neizbježno IHS, urezano je i ime graditelja - OREČIĆ.

Stigavši u Pokupsko, prije kupanja zastanite i pogledajte još jednu crkvu, Crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Pokupsko je sa svojom okolicom, od sredine XIII. st. pa do 1558. godine, pripadalo opatiji Topusko kada su opatijski posjedi pripali zagrebačkom biskupu. Obnovom ove opatije u Pokupskom je utemeljena župa 1651. godine, a ovdasnja župna crkva, koja se u povijesnim izvorima spominje 1668. godine bila je posvećena sv. Marti. Izvana arhitektonski lijepo oblikovana, a iznutra umjetnički ukrašena i dotjerana, crkva u Pokupskom je, oglasavajući se sa svoja tri zvona, zasjala kao pravi biser baroknog graditeljstva ovoga kraja. Župna crkva u Pokupskom je sve do 1982. godine bila posvećena sv. Ladislavu, a tada mijenja naziv postaje župnom crkvom Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Nakon razgleda crkve produžite do Kupe i osvježite se.
Završivši sa kupanjem krenite u smijeru Kravarskog. U Kravarskom pogledajte Crkvu Svetog Križa, ponovno sagrađenu 1874. godine koja se nalazi na najvećoj nadmorskoj visini u mjestu.

Nastavite vožnju prema Velikoj Gorici.